preload
Kolačići nam pomažu pružiti bolji korisnički doživljaj. Korištenjem naše web stranice pristajete na korištenje kolačića.
Zatvori izbornik
Natrag

Ptice i planine

Objavljeno: | Objavljeno u: Novosti | Autor: ArL

izložba Katarine Ivanišin Kardum, Ptice i planine

Izložbu Ptice i planine otvorili smo 31. listopada, a bit će otvorena svakoga dana do 25. studenog od 11 do 19 sati svakoga radnog dana.
Veza prirode i umjetnice prepoznaje se kao veza s prirodoslovljem, geometrijskim strukturama u prirodi i umjetnosti, pri čemu je priroda prilika za meditaciju i slikarsku imaginaciju pokrenutu u slikarskoj studiji Still Landscapes, Ptice, Planine.
Riječ still u slučaju fotografiranih pa zatim u akvarelu izvedenih ornitoloških diorama dubrovačkog Prirodoslovnog muzeja svojevrsni je oksimoron jer uskladištene diorame s pticama autorica oživljava svjetlom i vjetrom koji pokreće prekrivku pod kojom su ptice godinama nepomično stajale. Prepoznajući tako u umrtvljenoj prirodi strukture planine, autorica premješta uskladištene, muzejske ptice u kontekst novog okoliša, prevodeći njihove pojedinačne ušutkane sudbine u arhetipske motive živoga – prostor slobode, moćne planine. Pritom su diorame više od muzejskog predmeta za izlaganje, one predstavljaju model intimnosti, stvarne iz prirode prenesene slike života. Predmeti te vrste su kutije s uskladištenim tajnama – u tom slučaju odškrinuti prozore skladišta diorama znači ući u skrovište vlastite tajne. Riječ landscapes govori o formi planine koju autorica slikarski upisuje u najlonski prozirni pokrov prebačen preko prepariranih ptica.
Ideja planine prisutne u nazivu Still Landscapes govori u prilog oživljavanju svega nepomičnog, zakočenog i zatomljenog. Početak rada na seriji Still Landscapes u prirodoslovnom miljeu, kao i svekoliki rad autorice Katarine Ivanišin, navodi na veze prirodnih znanosti s umjetničkim radom. One vode u smjeru nouvelle critique, koja umjetnički rad smatra organizmom. Prema Gastonu Bachelardu, francuskom filozofu i povjesničaru znanosti, integriranje znanstvene kulture u opću kulturu i umjetnost u tom smislu predstavlja ključni dio. Najdubljim oblikom znanstveno-tehničke spoznaje Bachelard smatra stvaralačku imaginaciju, a taj fenomen umjetničke imaginacije klasificira arhetipsko-simbolički kao dijelove elementarne filozofije, u kojoj elementi zemlja, voda, zrak i vatra postaju načelima umjetničkog djela i elementarne kozmičke snage. U knjizi Poetika prostora Bachelard nas poziva da upoznamo svoju nutrinu, svoje ja kroz prostore samoće, smatrajući da oslobađanjem od znanja i kulturne prošlosti možemo rasterećeni ući u svijet imaginacije. Slikarica Katarina Ivanišin Kardum također nas upućuje na vlastitu imaginaciju, koja nas može dovesti do poetske slike kao proizvoda duše najiskrenije povezane s prirodom. To je prostor koji nastaje doživljajem, dinamičan, živ. Kroz studiju prostora autorica uvodi prostor kao instrument analize bića. Struktura stvorenog prostora u slikama Katarine Ivanišin povezuje se sa strukturom čovjeka te postaje topografija našeg intimnog bića. Prostor planina u tom je slučaju tajno intimno skrovište duše i ujedno beskonačni, nedefinirani, novostvoreni prostor, otvoreni prostor, svemir. Autorica se identificira s prostorom planine, on postaje prostor imaginacije, mjesto sjedinjavanja s vlastitim bićem, prošlošću i mjestom kreiranja, budućnosti. Mjesto u kojem se oslobađaju misli kao valovi pokrenuti vjetrom ispod muzejske tkanine, čiji produženi titraji izlijeću u prostranstva izvan okamenjenog, institucionaliziranog i očekivanog.
Maštajući o tome mjestu, planini, autorica sanjari o sigurnosti, trajnosti, sreći, koju osjeća misaonim povlačenjem u taj kutak. Taj prostor konstruira cijelim tijelom, veliki formati slika nastaju potezima tekućega grafita na papiru, crtačkim manirama arhitekata. Duboki prostori crnoga. Uzgibana dijalektika punog i praznog, poetika prostora koja je utoliko jača ukoliko je slika prostora jednostavnija, jer otvara prostor imaginacije.
Antička simbolika uvela je motiv školjke kao amblema ljudskog tijela koje omotačem ovija dušu. Slijedom toga i školjke iz autoričine zbirke također su misaone reprezentacije ljudskog bića, njegova tijela i duše, ili tijela koje je, kako naučava kršćanstvo, bez duše nepokretno. Okamenjeni motivi iz obiteljske zbirke arhetipske su strukture i materijali čiji jednostavni, iskonski jezik prepoznajemo i u prikazima autoričine slikarske serije Still Landscapes.
U knjizi Poetika prostora Bachelard savjetuje da se prepustimo oslobodilačkoj samoći i da maštamo. Na taj zadatak upućuju nas radovi Ptice i Planine, vodeći nas na mjesta ispunjena prazninom, prostorom koji diše i obećava mir. Takva mjesta ne osiguravaju sreću, ali otvaraju mogućnost da se do nje dođe.
Giangiorgio Pasqualotto u djelu Estetika praznine – Umjetnost i meditacija u kulturama Istoka analizira fenomen praznine, koja za njega nije samo fizička i estetska, već i moralna i mentalna. Praznina je prilika za meditaciju, prostor majstorske igre svijetlih i tamnih tonova te zvukova koje zamišljamo. Praznina je ono mjesto gdje ostaje prostora da se naše misli i duh slobodno kreću – da žive.
D.Perić

Podijeli: