preload
Kolačići nam pomažu pružiti bolji korisnički doživljaj. Korištenjem naše web stranice pristajete na korištenje kolačića.
Zatvori izbornik
Natrag

Elegije od izgubljenog nađenog

Objavljeno: | Objavljeno u: Novosti | Autor: ArL

Mila Pavićević, Sergiu Matis: Elegije od izgubljenog nađenog

Za Milu & Sergia, koji se inače susreću u razgovoru oko stvaranja predstava, ovaj projekt započet prošlog ljeta u Lazaretima prvo je mjesto njihova susreta u praksi – u izvedbi koju stvaraju zajedno. Autori iznova posjećuju osobni arhiv minulih projekata, zbirke sjećanja, priča i poezije te ponovno postavljajući te materijale na scenu u izmijenjenim okolnostima otkrivaju nove prostore vlastitih praksi. Ti prostori iako novi, odjekuju nostalgijom i sjetnim melodijama. Kolizija između poezije i koreografskih alata otvara mogućnosti za zajednički ples.

glazba: Žarko Dragojević
produkcija: Matija Prica / Centar za dramsku umjetnost
koprodukcija: Art radionica Lazareti, Muzej prekinutih veza

Mila Pavićević je dramaturginja, spisateljica i pjesnika. Kao dramaturginja radi u različitim konstelacijama, uglavnom, u polju suvremenog plesa. Pokušava pisati redovito. I, iako su njezini tekstovi prevedeni širom svijeta od Albanije i Makedonije do Japana i Južne Amerike, ne vjeruje u ideju pisca kao solo čina, umjesto toga preferira interdisciplinarni i suradnički rad. Njezino polje interesa uključuje kazalište Samuela Becketta i Bertolta Brechta, pseudo-dokumentarizam, punk pokret, akcijske filmove sa super-unacima, pisanje putopisa i dnevnika, kao i lake note hrvatske pop-glazbe.

U zadnje vrijeme, Sergiu Matis zna često reći „I loooooove dancing“, pokušavajući sakriti bilo kakav trag ironije. Taj entuzijazam proizlazi iz njegova nedavnog povratka plesu koji sad promišlja kroz metodu koju naziva VTB. Njegovo tijelo je kontaminirano baletnim tehnikama poznate nacionalne-baletne škole postsocijalističke Rumunjske. Bez puno razmišljanja zaljubio se u disciplinu, preciznost i virtuoznost… Međutim, sve to, a onda i sve drugo vezano za balet, kasnije se vrlo lako stane prezirati i odbacivati. Sergiu danas traži novu virtuoznost, učeći od strojeva, izmiješanih fragmenata prošlosti, probijajući se kroz, ali i pobijajući arhive – one privatne/osobne, ali i kanonske – zapadne plesne povijesti. Voli se igrati engleskim jezikom i njegovom performativnošću, koreografskim značenjima, flertujući s poezijom i teorijom uz mrlje tjelesnih izlučevina i buku snažnog groovea. Glas pleše jednako kao i tijelo u Matisovom showu.

Projekt se realizira uz potporu Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba.
Rad Centra za dramsku umjetnost podržava Zaklada Kultura nova.

 

 

Podijeli: