Nedjelja, 24.11. 12.00 h, LIBERTINA

Ti koja imaš oči požudnije od mojih, 2021.

Audio rad “Ti koja imaš oči požudnije od mojih”, baziran je na istoimenoj kratkoj priči autorice, i zamišljen kao izvedba u 3 glasa.

Započinje naracijom, najprije kolodvora a zatim vlaka i ocrtava ženski lik u klasičnoj epskoj tehnici pripovijedanja smještajući ga u određeni kronotop puta.

U ovom radu istražuje se koncept fabulativnog pisanja, kompozicijski ga razlažući u dva glasa, vanjski i unutarnji i kroz njih miješajući točke gledišta, poentirajući s trećim glasom.

Koristeći treće lice autorica poseže za realističkim pripovijedanjem i tako određuje polazišnu točku i na neki način postavlja granice rada da bi ga zatim razbila: uvodeći drugi glas i novu točku gledišta posežući za tehnikom unutarnjeg monologa i minuciozne introspekcije te poentirajući na kraju trećim glasom i novom perspektivom.

Izmjenjujući glasove postiže ritam putovanja i izmjene percepcije koja je kompozicijski podržana i toponimskim odrednicama relacije kojom vlak prolazi. U toj perspektivi u priču uvodi povijesno geografske reference i utiskuje u kronotop dodana značenja.

Izmjenom lica i glasa gradi fabulu po načelu što je dalje bilo ali i retrospektivnim digresijama. Unutarnji i vanjski glas izmjenjuju se, izviru i poniru jedan u drugoga, na taj način autorica u tekst upisuje više razina značenja. Koristeći se intertekstualnošću, citiranjem ( Dubravka Ugrešić, Vesna Parun) i već spomenutim toponimskim određenjima širi domenu tzv. intimističke proze koja će u izvedbenom konceptu proširiti već upisana tekstualna značenja u efekt glasa, šuma, akustike.

Slijedom motiva intimističkog sadržaja uvodi nas u temu erotike i preispitivanja muško ženskog odnosa sa svim potankostima čitave palete emocija koje taj odnos raskrinkavaju do zrnate strukture određenoga, vidljivoga i neodređenoga i nevidljivoga.

Fokus teksta je na preispitivanju svih emotivnih zamki ili usvojenih konvencija u koje odnos upada automatizmom usvojenih konvencija zajedničkog života. Intima, potrebe, zamišljanje, odgovornost, nada, potreba, vezanost i sloboda točke su na kojima autorica gradi postaje sačinjene od teksta bilo da je on pripovjedni (kojima prelazi prostorno vremenske destinacije) ili monološki ( kojim sondira dubinu proživljenih osjećaja i događaja).

Moment sjedinjenja u ljubavnom odnosu, makar bio samo usputna konzumacija ljubavi, autorica postavlja kao točku iz koje izviru nova pitanja preispitivanja ljubavi i odgovornosti, elementarne potrebe za odnosom.

Tekst sretno povezuje elemente univerzalnoga i sveprimjenjujućega s konkretnim i doslovnim, dodiruje tabue, istražuje mogućnosti jezika, strukture, kompozicije i točke gledišta. Ucrtava događaj u motiv putovanja koji se simbolično povezuje s prolaznošću, s privremenošću i neodređenošću jer sve što se događa u vlaku uzrnjavanje je zbilje, umetnuti sadržaj i u sebi nosi proizvoljnost tumačenja.

Rad koristi doslovno zakonitosti eksperimentalne proze postavljajući lik u konkretnu zbilju i puštajući ga djeluje te naprosto bilježeći ono što se dalje zbilo. (Stanislava Nikolić Aras)

Ivana Pegan, radio teatar, 30:21
produkcija: Tkivo
tekst: Ivana Pegan
izvedba: Frane Perišin
režija: Ante Vlahinić
snimanje: Žarko Dragojević
glazba: Who will love me now, PJ Harvey
klavirska izvedba: Ivana Pegan

snimano u Galeriji Otok, ARL, lipanj 2021.

Ivana Pegan ovaj audio rad predstavlja u Lučijevoj Libertini u sklopu programa povodom 35 godina ARL.