ARL logo
NOVOSTI

U ponedjeljak 11. 9. u Teatru Lero, a u sklopu programa Scena Karantena gostuje kazališna predstava Pobuna Sold Out / Ljubavnice prema tekstu nobelovke Elfride Jelinek, u režiji Senke Bulić, izvedbi Beti Lučić i produkciji Kazališta Hotel Bulić.

režija: Senka Bulić
izvodi: Beti Lučić
prijevod: Hana Stojić 
scenograf: Tomislav Ćurković
kostimograf: Oliver Jularić 
dizajn svjetla: Tomislav Maglečić
fotografije: Marko Ercegović

Rad na tekstu Ljubavnice Elfriede Jelinek je izazov da se  propituju pritisci na žensku poziciju koja je uzdrmana novim oblicima  društvene i intimne represije. Zanima nas kritički odnos prema nametnutim modelima braka , ljubavi i seksualnosti. Parodiranjem ljubavnog romana Elfriede Jelinek dekonstruira brojne  mitove vezane uz poziciju žene u svijetu vladajućih muških principa. Smatramo da je nužno raditi upravo na ovom materijalu koji je važan na različitim razinama, političkoj, feminističkoj, u vremenu u kojem se stečena prava žena dovode u pitanje.

1968. godine poznati događaj paljenja grudnjaka, tzv. bra burning, prateći protestni događaj izboru državne miss, osigurao je prosvjednicama naslovnice i mjesto u povijesti. Grupa žena bacala je metle, ruževe, štikle, veš u “freedom trash can” simbolički poručujući kako je čas za odbacivanje svih oruđa i oružja opresije nad ženama, pozivajući prolaznike da im se pridruže. Ta grupa mladih energičnih buntovnica shvatila je i da u pravima kako desnog, a tako lijevog muškarca, nemaju prijatelja i da će borbu morati preuzeti na sebe, upravo otkrivajući feminizam. Započinjući po nekima tim ikoničkim događajem suvremeni val feminizma.

U “Ljubavnicama”, desetak godina kasnije, Elfriede Jelinek svoju junakinju, Brigitte smješta baš u tvornicu za izradu grudnjaka i korzeta, koja se ugnijezdila u srcu gradića, u srcu idiličnog alpskog pejzaža. Iz tog pogona čiji su proizvodi namijenjeni besprijekornoj ljepoti i zadovoljstvu ženskih klijenata i zadovoljnom pogledu njihovih muškaraca, izlazi ta žena u svoju svakodnevicu oboružana svojim namjerama i životnim planovima, i kako to genijalno pokazuje autorica “Ljubavnica”, najdublje nesvjesna da nema tog tragičkog svijeta Euripidovih junakinja koji može nadmašiti potencijal zla svakodnevice koju si ona želi priskrbiti, jednom, čim prije, za svoj budući život.

Materijal ovog ljubavnog romana koje redateljica Senka Bulić pretvara u scenski materijal je žanrovska dekonstrukcija čiji je i prostor jezika nesiguran, i kao podzemno strujanje koje stalno vrije, ključa pod nekim podzemnim pritiskom. Čitavim svojim opusom zalazi ona vrlo duboko, kao laserom, pod tkivo društva i čitatelja/gledatelja. I nema tu prešutnih dogovora i pregovora s društvom i publikom. Korzeti izlifrani iz alpskog gradića nisu naprosto korzeti, nego suštinski znače da je ženu stalno stezala žica, koja je još gotovo od osvita civilizacije dio ženske svakodnevice i kontrolira i sputava žensku anatomiju, kreirajući žensko tijelo tako da odgovara estetici koju su nametali kultura i vrijeme kojima se oduvijek gospodari iz (patrijarhalnih) pozicija moći, uvijek spremnih u modusu lovca prema lovini.  Prihvaćene konvencije i rituali, tradicije, u kojima vidimo i doživljavamo društvo iskazuju se kao gole isprepletenosti ekonomije, seksualnosti, diskriminacije i rasizma. Zatvorena mreža gdje su međuljudski odnosi puke ekonomske kategorije i transakcije postavljene na pohlepi i eksploataciji, sustav koji treba da su njegovi muškarci agresori. Takav režim nasilja i pokoravanja odražava struktura moći društva, koja se najčišće reflektira kroz seksualnost, što je i glavno poprište bitke junakinje “Ljubavnica”.
(iz teksta Vesne Đikanović o predstavi)