PRVO RATNO KINO APOLLO





PRVO RATNO KINO APOLLO
Milomir Kovačević Strašni
7. ― 28. 6. 2024.
Otvorenje izložbe: petak, 7. lipnja 2024. u 20 h
Izložba fotografija Milomira Kovačevića Strašnog nastala je povodom obilježavanja tridesetogodišnjice od Prvog ratnog kina APOLLO, pokrenutog u februaru 1993. godine u prostoru Otvorene scene Obala na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu. Milomir Kovačević, svojevrsni hroničar života u Sarajevu tokom rata, svojim fotografijama je zabilježio i sačuvao od zaborava, ne samo Prvo ratno kino Apollo, već i brojne izložbe, koje su nastale tokom rata u produkciji Obala Art Centra, kao i trenutke sa ratnih koncerata i druženja na Obali. Otvorena scena Obala, umjetnička organizacija osnovana 1984, neposredno pred izbijanje rata u BiH 1992-95 godine, završila je rekonstrukciju kino dvorane u zgradi Crvenog krsta u Sarajevu za svoje aktivnosti u području pozorišne, muzičke, filmske i vizuelne umjetnosti. Tokom rata organizacija je promijenila svoj naziv u Obala Art Centar i, između ostalog, 1995. godine osnovala Sarajevo Film Festival. U noći između 9. i 10. maja 1992. godine, prije realizacije i jednog projekta, novoobnovljena dvorana pogođena je agresorskim granatama i zapaljena. Ogroman napor i materijalna sredstva koja su uložena u rekonstrukciju u toku samo jedne noći pretvorena su u pepeo. Unatoč ovom događaju, članovi Obale, na čelu sa direktorom Mirsadom Purivatrom, ostali su u Sarajevu nastavili s djelovanjem, koristeći uništenu dvoranu kao prvu ratnu galeriju u Sarajevu. U želji da bar jednim dijelom sačuvaju sjećanje na dvoranu u kojoj nisu uspjeli realizovati niti jedan projekat, pozvali su najistaknutije sarajevske suvremene umjetnike da odaju počast ovom i svim ostalim porušenim kulturnim objektima u Sarajevu. Grupna izložba osam bosanskohercegovačkih umjetnika pod nazivom “Svjedoci postojanja” nastala je u produkciji Obala Art Centra kao rezultat osam pojedinačnih izložbi realiziranih u porušenom prostoru kina “Sutjeska” u zgradi Crvenog krsta u periodu od decembra 1992. do marta 1993. godine. U februaru 1993. godine, u starom prostoru OBALE, na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu nastalo je Prvo ratno kino Apollo. Struja za projekcije filmova obezbjeđena je uz pomoć agregata, filmovi su prikazivani sa VHS-video opreme, a simbolična cijena ulaznice za projekcije bila je jedna cigareta. Dokumentarni film o Prvom ratnom kinu Apollo tokom rata snimio je i režirao Srđan Vuletić u produkciji Sage. Dvadeset godina kasnije nastao je film o Prvom ratnom kinu Apollo, u režiji Šejle Kamerić i Marka Cousinsa i u produkciji Blow up-a. U galeriji Akademije likovnih umjetnosti, koju su izgradili članovi Obale 1994. godine, za vrijeme 29. Sarajevo Film festivala 2023. godine, uz fotografije sa projekcija Prvog ratnog kina Apollo, izložene su i fotografije iz perioda 1992-1994. sljedećih izložbi Galerije Obala: “Ratni tragovi 93” Edina Numankadića u porušenom kinu Sutjeska, Milomira Kovačevića Strašnog “Ace leži” na Otvorenoj sceni Obala, “New York-Sarajevo” u Preporodu, “Svjedoci postojanja”, “Sarajevo Portraits” Annie Leibovitz, “UNPROFOR u službi mira”, “World Press Photo” i “Posljedice” Sophie Ristelbueber u Umjetničkoj galeriji Bosne I Hercegovine, te “Shadows” Christiana Boltanskog na Akademiji scenskih umjetnosti Sarajevo.
Lejla Hodžić, kustosica izložbe
30 GODINA OD PRVOG RATNOG KINA APOLLO
Sarajevo Film Festival je 2023. godine obilježio važnu obljetnicu vezanu za same početke Festivala povodom toga organizirao program pod nazivom 30 GODINA OD PRVOG RATNOG KINA APOLLO u okviru kojeg je prikazano sedam filmskih klasika: Dani ludila Joela Schumachera, Divlji u srcu Davida Lyncha, Goli u sedlu Dennisa Hoppera, Mi nismo anđeli Neila Jordana, Noć na zemlji Jima Jarmuscha, Sirove strasti Paula Verhoevena i Thelma & Louise Ridleyja Scotta. Projekcije filmova su održane na mjestu gdje je sve počelo: na Otvorenoj sceni Obala, u podrumu Akademije scenskih umjetnosti Sarajevo. Festival ima svoje korijene u brojnim filmskim programima koje je Obala Art Centar, organizator Sarajevo Film Festivala, organizirala za vrijeme opsade Sarajeva od 1992. do 1995. godine, poznatih kao Prvo ratno kino Apollo. Unatoč izazovnim okolnostima, ovo kino pružalo je očajnički potrebno osvježenje stanovnicima koji su izdržali troipogodišnju opsadu. Kino, smješteno u podrumu Akademije scenskih umjetnosti, uvijek je bilo prepuno ljudi, bez obzira na rizike koje bi preuzimali da bi do njega stigli usred snajpera i granatiranja. Umjesto novca, koji je predstavljao rijetkost za vrijeme opsade, simbolična cijena ulaznice za kino bila je jedna cigareta. S obzirom na nedostatak električne energije u gradu, kino je radilo na agregatu, a filmovi su se prikazivali putem VHS kaseta koje su prijatelji donosili u grad, jer su predstavljale rijetku vezu sa onim šta se dešava u vanjskom svijetu, pogotovo u smislu kulture i umjetnosti. Zahvaljujući širokoj podršci međunarodne filmske zajednice, različiti filmski programi i retrospektive velikih festivala poput Edinburga i Locarna održavani su neprekidno od februara 1993. do decembra 1995. godine, što je 1995. i dovelo do osnivanja Sarajevo Film Festivala kakvog ga poznajemo danas.
“Ove godine obilježavamo 30. godišnjicu Prvog ratnog kina Apollo i, kako bismo proslavili tu historiju i sam Festival, organiziramo retrospektivu nekih od omiljenih filmova koji su bili prikazivani za vrijeme opsade. Retrospektiva će se održati baš u istom podrumu gdje je sve počelo prije 30 godina, pružajući iz današnje perspektive jedinstveni pogled na prošlost.” Jovan Marjanović, direktor Sarajevo Film Festivala.
Postav: Lejla Hodžić
Tehnički postav: Nikša Vukosavić
Hvala: Slaven Tolj, Ante Vlahinić, Marko Mijatović