STRANICE KAO ALTERNATIVNI PROSTOR
















Otvorenje izložbe: subota, 7.3. u 19h
Galerija Otok
U subotu 7. ožujka, u Galeriji Otok otvorena je izložba „Stranice kao alternativni prostor – knjige, časopisi i katalozi kao djelo umjetnika“. Riječ je o izboru iz kolekcije Branke Stipančić, a prikazana su djela sljedećih umjetnika: Josip Vaništa, Julije Knifer, Mangelos, Ivan Picelj, Josip Stošić, Goran Trbuljak, Sanja Iveković, Dalibor Martinis, Mladen Stilinović, Vlado Martek, Božena Končić Badurina, itd. Također su prikazani časopisi umjetnika kao što je to Anti-časopis Gorgona, Maj ’75, itd.
U nastavku donosimo dijelove iz testa Branke Stipančić o izložbi:
„Kada su umjetnici počeli više ispitivati mogućnosti medija masovne komunikacije počeli su koristiti i „knjigu kao djelo umjetnika“, kao sredstvo u kojem su realizirali i putem kojeg su distribuirali svoje ideje. Umjetnike je privlačio tiskani materijal, njegova jednostavnost i funkcionalnost, neposrednost i demokratičnost. Za formu knjige i njezine karakteristike zamišljali svoje radove. Za vizualnu poeziju, naravno, knjiga je bila logično mjesto, ali knjiga je posebno odgovarala konceptualnim umjetnicima kojima je slijed stranica bio neophodan za tekstualne i fotografske radove, a koji su često nastajali u serijama.
Stoga ne čudi da najširu upotrebu onog što nazivamo „knjiga kao djelo umjetnika“, „časopis kao djelo umjetnika“, „stranice kao alternativni prostor“, itd., možemo pratiti upravo tijekom sedamdesetih godina u vrijeme najveće koncentracije konceptualne i postkonceptualne umjetnosti.
(…)
Knjige su često rađene i umnožavane ručno, fotokopijom ili fotografijom. Izdavali su ih umjetnici samostalno, a tek nekoliko njih izdale su galerije naklonjene konceptualnoj i postkonceptualnoj umjetnosti (Galerija suvremene umjetnosti, Galerija studentskog centra i Galerija Nova, sve iz Zagreba). Pokazivale su se tada i danas na izložbama, jer se takva neoficijelna izdanja ne uzimaju u knjižare.
Gotovo sve publikacije proizveli su sami umjetnici ili kustosi, služeći se različitim tehnikama. One su izraz samoorganizacije umjetnika koja je bila dobrodošla u društvu sa slabo razvijenom galerijskim sistemom i (ne)pratećim izdavačkim pothvatima. Danas se situacija malo promijenila pa umjetnici ipak nalaze institucije koje im izdaju njihove radove u formi knjige umjetnika“.

