“Ne samo zrak, i tišina postaje sve dragocjenija […] Kako pakirati tišinu? […]
Uzmeš metar, dva sirove tišine i nosiš je doma. Staviš je u podrum, u mračni kut podruma, i svake je večeri lagano vlažiš dok ne primijetiš da je proklijala. Sad treba samo čekati. Povremeno čistiti od prašine.
21. ožujka uredno zarolanu nosiš je u stan i prostreš preko sobe. Poput saga. Legneš i slušaš.”
(Zvonimir Bajsić)

Na prvi dan proljeća i Svjetski dan proezije, 21.3. u ARL-u smo odrolali, legli i slušali svu poeziju što ste nam snimili i poslali.